Znam da odavno nije vreme za morske postove, ne toliko zbog toga što je već kraj septembra, već zbog septembra takvog kakav je. Već godinama unazad uživamo u produžetku leta sve do sredine oktobra, a ove se osećam kao da nam je leto ukradeno. Tako je kako je, i mogla bih se tome prilagoditi ali ne da mi se jer mi fali sve...
Današnji post je jedan od onih iz kategorije "ako vas ne ubije, možda vam bude od koristi". A zašto to kažem shvatićete već za koji trenutak dok budete razgledali fotografije i shvatili da im nema kraja. Kontam da će mnogi odustati na pola (da se ne zavaravamo, neka bude ipak trećina!) i priznaću da bih i sama bila u fazonu "ain't nobody got...
Za razliku od 2008. godine, kada sam prvi put letovala na Tasosu, u glavnom gradu Limenasu, ove godine smo bili smešteni u Potosu, malom mestu na jugozapadu ostrva. Istina je da Limenas mnogo više volim (iz brojnih razloga koje ću pokušati da obrazložim kroz neki od narednih postova), međutim, Potos svakako ima taj šarm malog, ušuškanog mesta, ali i reputaciju odlične baze za...
Nakon povratka s mora sačekao me je Oasap paketić (haljina + cvike) na koji sam potpuno zaboravila jer je iz nekog razloga, iako to ne liči na Oasap, užasno kasnio. Štaviše, planirala sam da haljinicu prošetam na moru s obzirom na to da leti obožavam da nosim ovu boju, ali eto, to sam ipak učinila u Beogradu, između dva pljuska. Ipak, okrenuću priču...
Ili u prevodu: sitan pesak. Psili Ammos plaža je prva koju smo obišli tokom našeg boravka na Tasosu i jedina kojoj smo se vratili, s obzirom da je jako blizu Potosa, mestašca gde smo bili smešteni. Boja mora je ovde beličasta, svetlo plava, koliko to može biti Egejsko more, a sama plaža je sa obe strane oivičena stenama koje uranjaju u vodu (i...